Kad seljak hvata kamen, on ne razmišlja o katalogu, nego o težini u ruci, zimskom mrazu i pukotini koja govori gdje će stati. Svaki kamen ima lice, a zid od njih ima ritam. Ne traži savršenstvo, traži stabilnost i sposobnost da diše, prihvati kap kiše i pusti je dalje bez ljutnje. Takav zid grije ljeti hladi, zimi čuva tišinu uz pucketanje peći, i posuđuje kući mir.
Drvene grede pričaju kroz godove, broje suše i oluje, podsjećaju da elastičnost spašava kuće kad snijeg sklizne ili vjetar promijeni smjer. Smolasti komadi iz viših šuma odolijevaju kukcima, a pravilno sušene daske manje pucaju. Majstori biraju vlakna prema opterećenju, okreću srce drveta prema kiši, a spojem bez metalnih sidara čuvaju difuziju i mir. Drvo prihvaća korekcije, popravljivo je i zahvalno, pa kuća raste zajedno s obitelji, korak po korak.
Znanje nije zapisano samo u knjigama, nego u putanjama nogu između kuća, u sjenama pod strehom i u pričama koje se prepričavaju na seoskim slavama. Odluke se isprobavaju u manjim objektima, pa prelaze na kuće. Tako se prenosi osjećaj za proporciju, razmak stupova, širinu prozora kroz koje sunce zimi ulazi duboko. Kad mlađa generacija pita zašto baš tako, odgovor je često pokazivanjem prstom na oluke, snijeg, stijenu i tragove kiše po fasadi.
Zimsko sunce nisko putuje i ulazi duboko, pa prozori na jugu trebaju visinu i relativno uske okvire. Ljeti, nadstrešnice računaju kut, zaustavljaju zrake kad se penju visoko. Unutarnje klupčice od kamena akumuliraju toplinu, koja navečer polako prelazi u prostor. Zavjese od lana dopuštaju difuzno svjetlo bez plastike. Uz dva koraka bilja ispod prozora, zrak cirkulira ugodnije, stvarajući hladni jastuk koji štiti od pregrijavanja bez jedne utičnice.
Vjetar je arhitekt koji ne pita za dozvolu. Orijentacija sljemena okomito na dominantne nalete smanjuje usisavanje snijega, a poravnavanje prolaza kanalizira strujanje. Žive ograde i niske suhozidne terase razbijaju brzinu, stvaraju mikrodžepove topline. Treba poštovati vrtloge koji se javljaju kod susjednih staja, jer mijenjaju visinu nanosa. Kad kuća čuje vjetar kroz proreze, zna kako disati: odzračnici pod strehom izvlače vlagu bez ventilatora, tiho i stalno.
Voda u planinama uči strpljenju i prevenciji. Odmak od tla, drenažni jastuci od šljunka i kapilarne barijere čuvaju drvo od podizanja vlage. Oluci sa širokim žlijebovima nose led i granje, a sabirni bunari hrane vrtove. Kišnica u ljetnim olujama puni podzemne spremnike, pa cisterna postaje tihi saveznik suše. Na završetku, vapneni žbuke ostaju paropropusne, te računaju da zid treba ispustiti ono što je neumitno ušao.